Usput

Vozeći se imam razne tripove, gledam vozače drugih auta, njihovo ponašanje u saobraćaju, koncentrisanje ili nerviranje oko istog, humor u autima, prolaznike, rekreativce, porodice sa malom djecom, polu-porodice bez jednog člana, mlade majke u seksi izdanjima, mlade majke u ne seksi izdanjima, bicikliste, penzionere, pse, mačke, vrane, kese što lete sa strane, kese što lete ispod auta, falične svjetlosne grupe na zadnjim farovima što ih je loši autoelektričar još lošije spojio pa rikverc svjetla rade stalno, problem na relejima pa žmigavci rade brže. Gledam vrijeme. Gledam oblake tamo gdje mi to omogućava urbanistički plan koji je predvidio niže zgrade, horizont na istočnom tranzitu u predvečerje. Na raskrsnicama čekajući crveno da prođe, gledam da li mene gledaju isto tako, gledam fobičare koji okreću glave, gledam mlade djevojke koje se boje da će ih moja pojava ugroziti, mlade djevojke koje ne kontaju prethodno pa gledaju u mom pravcu sa interesovanjem, starce koje ne zanima moje postojanje i konstantno pilje u semafor čekajući da izvrše jedinu pretpostavljenu radnju tj. da pokrenu auto na pojavi zelenog, bez obzira koliko dugo ja gledao u njih. Gledam seljačine i nasilnike koji vire ili iz dobro napucanih auta ili iz raspada starih 30 godina.

Obično nabijem slušalice pošto mi je kasetofon umro. Nekad me gledaju čudno što imam slušalice, nekad babe nešto gestikuliraju kao da im to smeta.. Rijetko kombinujem slušalice i cvike, iako me sunce prži po oku. Kontam ili jedno ili drugo, kontam da je previše da stavim oboje.

Nekad slušam pank, pa se zabijam u auta ispred sebe. Plaćam kazne i odštete... Nekad se zabiju u mene čitajući sms... Tu je važno "na frku" izbiti što je moguće više para.

Obično stižem na odredišta pun utisaka. Svakodnevna vožnja zna biti zanimljiva...